Zrakoplovstvo zapadnih saveznika postalo je na području Nezavisne Države Hrvatske značajan čimbenik u vojnom i političkom pogledu od jeseni 1943., kada su ustrojene njihove baze u južnoj Italiji. Prvo je na udaru savezničkih zrakoplova bilo područje Dalmacije, a potom se djelatnost vremenom proširila na sjever. Zagreb i njegova okolica, nalazili su se na putu prelijetanja savezničkih zrakoplova upućivanih u južnu Njemačku, Austriju i Mađarsku, te su tijekom 1944. i 1945. uvrštavani pretežno kao alternativni ciljevi, a ponekad i kao izravni ciljevi. U tom razdoblju savezničko zrakoplovstvo bombardiralo je Zagreb različitom jačinom 21 puta, od toga 11 puta 1945., a okolica grada bombardirana je ili je na nju djelovano strojničkom vatrom 44 puta, od toga 29 puta 1945. U tim napadima poginule su 554 osobe (516 civila, 38 vojnika), a ranjeno 790 osoba (741 civil i 49 vojnika). Postrojbe Narodne zaštite nosile su glavni teret pasivne protuzračne zaštite ljudi i imovine u Zagrebu, dok su u okolnim mjestima tu ulogu imale vatrogasne postrojbe. Zagreb i njegova okolica, uostalom kao i svih drugi ciljevi na području NDH, napadani su iz zraka zbog strateško-vojnih i političkih razloga, kao i zbog utjecaja na moral stanovništva, a cijenu tih napora nerijetko je plaćalo životom i materijalnim dobrima civilno stanovništvo.
Prvi povijesni let braće Wright dogodio 1903. godine. Možemo se pohvaliti da je u Zagrebu izgrađeno zrakoplovno uzletište samo 6 godina kasnije, a nalazilo se na Črnomercu. Slavni izumitelj Slavoljub Penkala izradio je letjelicu (dvokrilac) i izveo testni let već u lipnju 1910. godine. Međutim, prvi pravi let pripisuje se mehaničaru Dragutinu Novaku samo mjesec dana kasnije. Zagrebački poduzetnik Merćep prepoznao je u zrakoplovstvu dobru priliku i povezao se sa slovenskim pilotom Edvardom Rusjanom. Oni su zajedničkim snagama izgradili novi zrakoplov kojim je Rusjan letio nad Zagrebom i izazivao oduševljenje stanovnika. Njihov je zrakoplov mogao poletjeti sa staze duge samo 28 m, što tada bila najkraća potrebna duljina za polijetanje.
Nakon braće Wright slavno ime zrakoplovstva je svakako Charles Lindbergh koji je uspješno preletio Atlantik. On je jednom prilikom sletio u Zagrebu (1937.), ali na drugu zračnu luku, koja je izgrađena još 1926. na Borongaju i bila je u funkciji sve do 1962. godine. Tijekom NDH služila je kao nacistička zračna baza, a na nju je sletjela jedina pilotkinja Luftwaffea Hanna Reitsch. U sklopu luke nalazio se i bazen za vojne pilote. Kasnije su je Saveznici bombardirali nekoliko puta i teško je oštetili. Na udaljenosti 11 km od Zagreba, u naselju Lučko, izgrađena je treća zračna luka koja nije mogla zadovoljiti potrebe sve razvijenijeg hrvatskog zrakoplovstva. Tu je 1978. održano Svjetsko padobransko prvenstvo, a 2002. i Svjetsko prvenstvo u preciznom letenju. Iako se još uvijek zoveLučko, prema novoj upravnoj podjeli zračna luka danas se nalazi u prigradskom naselju Ježdovec.
Konačno rješenje bila je nova, veća, modernija – četvrta – zračna luka. Za lokaciju je odabrana već postojeća vojna luka koju su Nijemci još 1943. početli graditi kod sela Pleso, između Zagreba i Velike Gorice. Inače, riječpleso je stara riječ za jezero. Naime, to je područje vrlo bogato vodom, pa je magla čest problem. Kad su na toj lokaciji održani manevri Jugoslavenske narodne armije, poseban gost bio je slavni britanski feldmaršal Bernard Montgomery. Nekadašnja nacistička vojna luka postala je civilna i najveća zračna luka u državi. Godine 1962. poletjeli su prvi zrakoplovi s betonske piste duge 2,5 km, a platforma je bila dovoljno velika za 5 zrakoplova. Gradonačelnik Zagreba tada je bio slavni Većeslav Holjevac. Tijekom narednih desetljeća Pleso je modernizirano i proširivano nekoliko puta, a uskoro će dobiti novo ime Zračna luka dr. Franje Tuđmana.
#zagrebačkimemento #mementopriča
FB stranica:
[ Ссылка ]
FB stranica:
[ Ссылка ]
