Božićna devetnica (Luisa Piccarreta)
Deveti dan
Deveto izobilje ljubavi
Ljubav u agoniji
„Kćeri moja, moje stanje postaje sve bolnije. Ako me ljubiš, upri svoj pogled u mene da vidiš možeš li svome malenom Isusu pružiti kakvo olakšanje. Jedna mala riječ ljubavi, nježan dodir, poljubac, razveselit će moje Srce i donijeti utjehu mojim suzama i žalostima.
Slušaj, kćeri moja!
Nakon što sam dao osam preobilja svoje ljubavi, na koje je čovjek uzvratio jako loše, moja ljubav nije posustala. Osmom preobilju želi dodati deveto, a to su žarke čežnje, uzdasi vatrene ljubavi, plamenovi želja, jer sam želio izaći iz Majčina krila da bih zagrlio i poljubio čovjeka. To je dovelo moje maleno Čovještvo, još nerođeno, do agonije, koja me je prožimala do posljednjeg daha.
Dok sam bio na izdisaju, moje Božanstvo, koje je bilo nerazdvojno od mene, davalo mi je gutljaje života, pa mi se tako vraćao život, a onda sam nastavljao svoju agoniju i nanovo se vratio umiranju.
Bila je to deveto izobilje moje ljubavi – biti u agoniji i neprestano umirati iz ljubavi prema stvorenju. Oh, koje li duge agonije od devet mjeseci! Oh, kako me ljubav gušila i oduzimala mi život! Da nisam imao Božanstvo uz sebe, koje mi je vraćalo život svaki put kada sam bio na samrti, ljubav bi me shrvala prije nego bih ugledao svjetlo dana.
Zatim je dodavao: „Gledaj me, slušaj me, kakvu agoniju podnosim! Kako moje maleno Srce udara, muči se, izgara! Gledaj me, sada umirem!“ Uslijedila je duboka tišina.
Osjećala sam da umirem, ledila mi se krv u žilama i dršćući sam mu govorila: „ljubavi moja, Živote moj, nemoj umrijeti, nemoj me ostaviti samu! Ti želiš ljubav i ja ću te ljubiti! Neću te više ostavljati! Daj mi plamenove svoje ljubavi da te mogu više ljubiti i cijela izgoriti za tebe.“
MOLITVA
Moje nježno Dijete Isuse!
Dok otvaraš oči za svjetlost ovoga svijeta, želim da vidiš kako si okružen mnoštvom svojih djela.
Svako od njih, govori ti sa mnom: „Ljubim te, ljubim te, ljubim te! Blagoslivljam te, zahvaljujem ti, klanjam ti se!“ Sa svim tvojim djelima stavljam prvi poljubac na tvoje djetinje usne!
Čim si se rodio, odmah si se, dršćući, utekao naručju nebeske Mame. Ona te je privinula na grudi, poljubila te i zagrijala. Hranila te svojim mlijekom i umirila tvoj plač.
I ja se, Djetešce Isuse, želim staviti u naručje tvoje Mame. S njezinim poljupcem stavljam i ja svoj poljubac. Neka moj 'ljubim te' protječe njenim djevičanskim mlijekom, da te i ja mogu hraniti svojom ljubavlju. Sve što ti je ona činila, želim činiti i ja!
Moje ljubljeno Djetešce, pogledaj, nisam sama. Sa mnom je sve: sunce da te ogrije i da ti obriše suze. Tu su i sva druga tvoja djela! Ti plačeš i jecaš zato što ne vidiš da si ljubljen. Svojim 'ljubim te' pjevam ti uspavanku za miran san. Tako će mi biti lakše, kada se probudiš, izmoliti Kraljevstvo tvoje Božje Volje! (usp. Pobožno hodočašće duše, Deveti sat).
Kako možeš doznati više o Božjoj Volji?
Prati ove poveznice:
WhatsApp grupa: [ Ссылка ]
Telegram grupa: [ Ссылка ]
Website: [ Ссылка ]
Blog: [ Ссылка ]
Želiš li pomoći u širenju nauka o Božjoj Volji:
[ Ссылка ]
Glazba: [ Ссылка ]
