Sofka Nikolić je bila velika zvijezda između dva svjetska rata. Dobar dio života je provela u Bijeljini. Tu je i umrla, a bosansku narodnu nošnju u kojoj je nastupala širom svijeta, od Mostara, preko Sarajeva i Beograda, do Beča, Praga, Pariza, poklonila je Bijeljinki Subhiji Šehović. Ona ovu nošnju i danas čuva kao najdraži poklon.

Uglavnom je njegovala sevdah. Tridesetih godina prošlog vijeka muzički stručnjaci su joj dali titulu „kraljice sevdaha“. Ovaj sjajan dragulj, prije svega bosanske pjesme, kao 14-godišnja djevojčica je dugo pjevala u mostarskooj kafani „Lira“. Ona je čak i prva počela pjevati Šantićevu „Eminu“. Jedno vrijeme su je čak i zajedno pjevali u duetu za goste kafane „Lira“.

Dosta dugo Sofka je pjevala i u Sarajevu. Stare Sarajlije su pričale da su daire u Sofkinim rukama drhtale zvečeći, a zapravo drhtala je Sofkina duša.
Godine 1939. najednom, zamrli su njeni defovi i utihnuo je njen glas zauvijek. Umrla joj je kćerka Marica, jedinica u sedamnaestoj godini ,od tuberkuloze. U bijeljini je kćerkino tijelo balzamovala i za nju sagradila kapelicu na groblju, a za sebe kraj groblja na osami kuću, gdje je stanovala i provodila potpuno nov život. Skromno, tiho, povučeno.
Sfka Nikolić je umrla u Bijeljini u junu 1982. godine.

свернуть