Rukopis koji se nalazi između poezije i proze,
o tragičnoj sudbini naših naroda.
Ljeto na Sani, 26. jul 2015. - RTRS.
----------------------------------------------------------
JEDNOBOJKA
Zadnjih nekoliko godina, stanovnici Bosne, ali i Srbije i Hrvatske,
koji žive u blizini državnih granica, u seoskim područjima,
iako uz veliki strah i razrogačene oči, svjedoče o idućem:
Duž granica blizu kojih stanuju, negdje u kasnim večernjim satima, najčešće oko ponoći,
stvaraju se ambisi neobičnog "crvenog crnila", kako to objašnjavaju preplašeni seljaci.
Prije nego li se ono pojavi, u svima onima koji žive blizu,
zamravinja nekakva sablasna jeza. "Kao da im kosturski prsti
češljaju kosu."
Zatim, začuje se, a možda i ne - jer nisu sigurni da li oni to čuju
ili su sami sebi umislili,
nekakvo cijepanje, "kao kad dereš suknju".
Zvuk se čuje dva puta.
Obavezno nakon toga, sijalice u kući na kratko zatrepere
i, kako kažu: "Ne svijetle kao trenutak prije, nekako su mrtvije".
Duž čitavih granica, u kasnim večernjim satima, najčešće oko ponoći, začuje se, a možda i
ne - jer nisu sigurni da li oni to čujuili su sebi sami umislili,
jauk majke Stradoslave, poznata u seoskim predjelima Bosne,
ali i Srbije i Hrvatske,
kao majka blizanaca, trojki, koju je bog Crnoglav dva puta
rasporio bodežom, podijelivši joj utrobu na tri dijela.
Zavadiše se blizanci od magičnog bodeža, te svaki tražiše više utrobe, i daviše se crijevima
svoje matere.
Priča se da je njen bol bio toliko jak,
da se ispod nje otvorila zemlja,
progutavši je
- ali možda i nije,
jer vidio se samo nekakav ambis
crvenog crnila.
