Sredinom 1940. Drugi svjetski rat formalno je trajao nešto više od devet mjeseci. Bio je lipanj 1940., trupe nacističke Njemačke marširale su kroz Francusku i bilo je jasno da bi i Pariz uskoro mogao pasti. Zapad je bio u šoku, Hitler je s neskrivenim zadovoljstvom planirao vrlo simboličnu predaju na koju će prisiliti Francuze, a Benito Mussolini, 'Il Duce' fašističke Italije i model za sve slične pokrete diljem Europe, žurno je objavio rat Francuskoj i Velikoj Britaniji kako ne bi ostao bez svojeg dijela kolača. To je Talijane i njihovu koloniju u Libiji stavilo nasuprot Egiptu, bivšoj britanskoj koloniji u kojoj su Britanci i dalje imali dominantni utjecaj i sjedište svoje Mediteranske flote (u Aleksandriji).
Samo nekoliko godina ranije, početkom 1937., Mussolini je vjerojatno bio na vrhuncu popularnosti nakon što su njegove trupe u krvavom ratu pokorile Etiopiju, jednu od rijetkih zemalja izvan Europe koja nikad nije bila pod kolonijalnom vlašću. No, tri godine kasnije Italija je već bila u problemima - rastegnuta na više frontova, s nedovoljno jakom ekonomijom i nedovoljno opremljenom i pripremljenom vojskom od koje se očekivalo da ostvari Duceov veliki san - obnovu Rimskog carstva.
Sukob s Britancima počeo je u kasno ljeto, to jest jesen 1940. godine, i nakon početnih uspjeha bilo je jasno da maršal Rodolfo Graziani i njegove trupe nemaju ni snage, ali ni volje da zauzmu Egipat. A ta je zemlja bila ključna zbog Sueskog kanala, trgovačke arterije koja je spajala Indijski Oceana i Mediteran, i za Britance ključno, matični Otok s kolonijama diljem Azije. Pod uvjetom da Britaniju ne mogu poraziti vojno, da je ne mogu dovoljno iscrpiti napadima na trgovačke brodove u Atlantiku i blokadom prema Europi, silama Osovine treća je opcija bila da je odrežu od ogromnih resursa i ljudstva koje je Carstvo imalo od Indije do Novog Zelanda.
Kako Talijani to nisu mogli, a paralelno su sve gore prolazili u okršaju s Grcima, Hitler im je pružio pomoć. I to tako da je u Afriku poslao par divizija i generala koji se već proslavio svojim prodorima tijekom Bitke za Francusku - Erwina Rommela. Iako je Rommel u Njemačkoj već bio poznat, mit o tom najboljem i "časnom" njemačkom generalu, 'Pustinjskoj lisici' kako su ga prozvali mediji, zapravo se stvorio narednih godina tijekom mnogih operacija u Sjevernoj Africi.
Kako su počeli sukobi na toj fronti, tko je i kada imao inicijativu i kako su Nijemci došli nadomak osvajanja Egipta (1942.) u podcastu Prva linija objašnjava naš stručni sugovornik, Matija Blaće s YouTube kanala Codex Militaria. Napominjemo da je riječ o prvoj epizodi u kojoj ćemo obrađivati Sjevernu Afriku tijekom Drugog svjetskog rata, a uskoro će uslijediti još jedna.
mail: ivan.zrinjski@hanzamedia.hr
foto: Profimedia
