FB grupa ''Osamdesete u Zagrebu'' predstavlja:
[ Ссылка ]
Sjedili smo ispred haustora, bezbrižno razmjenjujući salvete, marke ili značke, rođeni normalni, iako se naše mame nisu testirale na koje/kakve testove i čitale o trudnoći na internetu. Nismo nosili pelene, a nitko ne bi trčao dječjem psihologu ako bismo se popiškili u krevet. Jeli smo masnu hranu, pili Colu punu šećera, lizali lizaljke koje pucketaju. Pili smo znojni hladnu vodu i krali smo trešnje susjedima jer njima nisu trebale a nama su bile najslađe.
Zubi su bili pod karijesom, ali su ispadali, rasli novi i nitko se zbog toga nije previše sekirao. Ako se igramo vani sve do mraka nitko nije brinuo gdje smo, jer nas neće napasti manijak ili nam neko dati drogu ispred škole, u parku. Znali smo i pasti, dečki se potući, gurati jedne druge, ali se naši roditelji nisu svađali zbog toga. Mi nismo imali kompjuter, ali smo zato prvo naučili držati olovku te napisati svoje ime.
Bilo nam je lijepo, imali smo prijatelje i družili se. Bili slobodni, naučili na odgovornost, odgovarali zbog grešaka. Nismo išli u savjetovališta, ali smo, eto, izlazili na kraj i sa školom. Možda vam je mama dala i bombonijeru za nastavnicu, pa ste je otvorili i pojeli, ponovno zamotali, kao da se ništa nije dogodilo, i takvu je poklonili. Pa što? Poštovali smo roditelje, starije, a šiba nas je podsjetila de se loše stvari ne smiju raditi. Kad su rekli Ne to je i značilo ne a nisu trebala beskrajna objašnjavanja zašto je ne NE. Kada su nas zvali na ručak odmah smo dolazili nije bilo nagovaranja jedi ovo jedi ono ako nisi pojeo dobio si sutradan to isto pod nos. I opet smo dobri i pametni i posljednja smo generacija koja nosi ono nešto sa sobom, u sebi.
Virusi su bile obične prehlade a ne padanje u nesvijest od briga te sumanuta trčanja doktorima čim malo procuri nos ili dva puta jače zakašlješ.
Možda nam se naša djeca zbog crno-bijelih fotografija znaju nasmijati, možda im nije jasno da kada odlutamo, sjetimo se Suzane, Inge, Tatjane, Maje, Dijane, Mislava, Nikole, Kristijana, Marija i plašimo se dalje da ne bismo nekoga zaboravili. Osamdesete su, kažu, bile modni zločin. Ipak, složit ćemo se da je to razdoblje bilo toliko otkačeno da se s njim gotovo ništa ne može mjeriti. Uostalom, baš nas briga. Možda smo i poput dinosaurusa, ali ne treba zaboraviti da nismo izumrli i da će se i modernim klincima, možda već iduće godine, neko slatko smijati. Ako ste osjetili barem dašak bivšeg vremena, bit ćemo sretni.
FaceBOOK grupa:
''Osamdesete u Zagrebu''
#zagrebačkimemento #osamdeseteuzagrebu #facebookgrupaosamdeseteuzagrebu
