MARSEJSKI ATENTAT (09.10.1934.)
Poslijepodne 9. listopada 1934. tisuće znatiželjnika pozdravljale su jugoslavenskog kralja Aleksandra čiji se automobil polako kretao marsejskim ulicama. Neki je čovjek iznenada iskočio iz gomile uz glasne poklike:
– Živio kralj!
Trenutak poslije gost Francuske Republike bio je mrtav. Neznanac je pritrčao automobilu, stao na papučicu, a onda iz buketa cvijeća što ga je držao u ruci, ispalio smrtonosne hice. Smrtno je ranjen i francuski ministar Louis Barthou. U općem metežu atentator je ubijen, a pogođeno je još nekoliko ljudi.
Kralj Aleksandar, bezobzirni i prepredeni vladar koji je 1929. uveo osobnu diktaturu i u Jugoslaviji provodio velikosrpsko nasilje, pao je kao žrtva atentata čiji su konci vodili u Rim i Budimpeštu. Uz njihovu potporu djelovao je emigrantski ustaški pokret na čelu s doktorom Antom Pavelićem koji je terorističkim akcijama nastojao ostvariti hrvatsku nezavisnost. U dogovoru ustaša i makedonskih nacionalista za atentatora je određen pripadnik VMRO-a Veličko Kerin. Kralja Aleksandra u zasjedi su čekala i trojica ustaša – Mijo Kralj, Ivan Rajić i Zvonko Pospišil.
Nakon Kerinova uspješna atentata oni su uhićeni i u Francuskoj osuđeni na doživotni zatvor.
U novije vrijeme postoji i verzija da su Marsejski atentat organizirali nacisti kako bi uklonili ministra Barthua, zagovornika obračuna s Hitlerovom Njemačkom. To je, međutim, malo vjerojatno jer je nacistički izaslanik na kraljevu pogrebu Hermann Göring izjavio da je Aleksandar «jugoslavenski Hitler» koji je dokrajčio «truli demokratski režim».
Kralj je na samrti navodno izustio – «Čuvajte mi Jugoslaviju!» No njegovoj Jugoslaviji nije bilo spasa zbog nacionalne neravnopravnosti i socijalnog ugnjetavanja, pa se ona kao «tamnica naroda» 1941. brzo raspala pod Hitlerovim udarom. Ustaški režim nikad nije javno priznao sudjelovanje u atentatu. To nije spriječilo Pavelića da uz velike počasti primi odvjetnika Dezbóna koji je branio ustašku trojku u Francuskoj.
(autor teksta: Obrad Kosovac)
