Kako je nastala ova pjesma? Prvo je, jako davno, jednom mladiću ta glazba jednostavno „izašla iz duše i prstiju“. Neprestano ju je svirao i usavršavao, a nije znao što s njom učiniti. S vremenom je mladić postao starac, ali ta glazba ostala mu je u prstima.

Riječi pjesme su nastale tako da je jedan drugi starac, koji stalno čita, prepričao Ionescovu dramu „Stolice“ onom prvom starcu kojega je taklo to što je čuo. Onda se zagledao u svoju nutrinu i pronašao jednostavne riječi ove pjesme koje su po njemu sažetak onog najvažnijeg što je u životu spoznao i što je želio poručiti svakom ljudskom biću.

Odlučio je spojiti pjesmu s onom glazbom iz mladosti, koja mu je još uvijek bila u prstima, ali nije znao kako. Budući da nije imao glazbeni studio niti bend, snimio je svoju glazbu i stavio je u program umjetne inteligencije. Međutim, nije bilo zadovoljan jer je AI previše mijenjala ono njegovo. Pola godine mučio se, tražio pomoć od raznih ljudi i na kraju dobio ono što sada možete čuti u videu. Dakle, riječi i glazba dolaze iz ljudske duše; starčeva gitara se također čuje i vidi u pjesmi, a ostalo je nadodala AI. Starac nije do kraja zadovoljan s pjesmom, ali kaže da prije nego što umre, mora pustiti te riječi, na krilima pjesme, u svijet.
Želio je napraviti i spot. Imao je samo ideju: prikazati mnoštvo ljudi u trenucima istine, samoće i tišine nakon životne oluje dok im milost pjeva i svira nebeske melodije te im govori Istinu koja vrijedi za svako ljudsko biće i koja – ako se prihvati – oslobađa. Zamolio je dragog prijatelja, snimatelja i montažera, da realizira tu viziju, detaljno mu objasnivši što želi. Još je jedan bračni par pristao u spotu utjeloviti Milost koja nam u tišini pjeva i svira nebeske melodije. Hvala snimatelju i tom bračnom paru na njihovoj dobroti i strpljenju sa starcem koji ih nije ni trebao ni zamoliti da mu pomognu besplatno.

Svi koji su sudjelovali u stvaranju ove pjesme i spota nisu to činili radi vlastite promocije, već kako bi pjesma, kao svojevrsni antivirus protiv pandemije besmisla i beznađa, mogla doprijeti do ljudskih duša. Iz tog razloga, ali i zbog toga što AI izvodi pjesmu, ne donosi se, kao što je uobičajeno, ime autora pjesme, skladatelja, benda, pjevačice…

Pjesma nije napravljena kako bi itko na njoj zaradio, stoga je slobodno koristite u bilo koju svrhu koja je dobra, baš kao i sve ostalo s ovog kanala. Ako jednom ljudskom biću oslobađajuća Istina ovih riječi uđe u srce preko medija glazbe, isplatilo se.

Ovako je onaj starac koji stalno čita, napisao ono o Ionescu:

"Jedan od najvećih dramskih pisaca teatra apsurda, Eugène Ionesco, došao do zaključka da je jedini način života na ovo svijetu, po njemu apsurdnom, izaći iz svijeta i moliti. Teško je proniknuti što je točno pod tim mislio, ali je svakako zanimljivo takvo što čuti iz usta takvog čovjeka. U drami Stolice Starac i Starica žive na pustom otoku i očekuju najvećeg govornika koji će objasniti život na zemlji, ali kad stigne nijem je i potpuno konfuzan. Šara na ploči slova koja nemaju nikakvog smisla. Jedino se naslućuje riječ SOS. Poziv u pomoć.

Znamo da je teatar apsurda naslonjen na Camusa i Sartrea. Camus je u romanu Stranac opisao „sveca“ apsurda. Taj „svetac“ je po svemu nalik na životinju. Jedino što osjeća je njegova koža i podražaji koji dolaze preko kože. U njemu nema savjesti, kajanja, traženja sreće ili smisla. On je upravo onakav kako čovjeka opisuje pozitivna znanost. Dolazi niotkud i ide nikamo. Bog ne postoji. Viši smisao ne postoji.

Kada se dođe do te točke, što preostaje? Camus misli da ostaje samo samoubojstvo, ali ga se ne čini jer bi i to bio znak nekog smisla, to jest, promašenog smisla. Ionescova drama završava samoubojstvima Starca i Starice. Bacaju se kroz prozor u olujno more. Ipak smisao postoji. Izvrnuti smisao. Nije nađen, ali ako postoji mogao bi se naći. Ne može se naći u ovom svijetu. Treba ga tražiti u nekom drugom svijetu. Molitva je upravo izlazak iz ovoga svijeta i uspostavljanje veze s drugim svijetom. Dolazak na rub svijeta. Stajanje na nožnim prstima na zemlji.
Sami je svijet po sebi apsurdan. U njemu vlada požuda očiju, požuda tijela i oholost života. Knez ovoga svijeta. Mudrijaš. Apsurdist. Protivnik. Sve nas to dovodi do ništa. A ništa je nasuprot onoga svega.

Ništa (nihilizam) je najradikalniji odmak od svega. Mala Terezija je rekla: Hoću sve! Izišla je iz svijeta, ušla u samostan, i molila. To je njezin pusti otok. Ona se ne baca u olujno more nego u ruke Onoga od kojega je sve, po kojemu je sve i koji je sve. Ljubav. Biti ljubav!
Ionesco je mračni prorok. Ali ipak prorok. Teatrom apsurda je htio potresti cijeli svijet, posebno apsurdirati umilne ideje o stvaranju raja na zemlji, o dobrom životu uz pomoć nekih infantilnih ideja. Zato: Narode moj, iziđite iz njihove sredine! Ne suobličujte se ovom svijetu koji propada. Bdijte i molite! Tražite sve!"

свернуть