Krstatice,stara imotska župa koja od svoga osnutka i gradnje župne crkve 1732. godine, Presveto Srce Isusovo časti kao svog nebeskog zaštitnika. U petak 30. svibnja na liturgijski blagdan, slavila je svoju župnu svetkovinu. Svečana prijepodnevna služba Božja počela je velikom procesijom od župne kuće do crkve, u kojoj na putu dugom više od kilometar, praćena pjesmom i molitvom puka, muškarci na rukama nose kip Srca Isusova. U župnoj crkvi Srca Isusova nastavilo se svečano euharistijsko slavlje, koje je predvodio don Martin Jadraško, župni vikar u Smiljevcu, u koncelebraciji sa krstačkim župnikom don Mariom Čagljem, svećenicima Imotskog dekanata i imotskog franjevačkog samostana. Večernjom misom koju je predvodio župnik, završila je proslava blagdana Presvetog Srca Isusova, kojemu su već od ranih jutarnjih sati hodočastili brojni štovatelji, mnogi i na koljenima obilazeći oko Kipa Srca Isusova i stare župne crkve. _____________________________
Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu utemeljena je na Svetom pismu gdje se jasno vidi kako nas Isus želi spasiti iz ljubavi, da bi tako proslavio Oca. Ta ljubav prema nama i Ocu simbolizirana je Isusovim Srcem, sjedištem dobrote, ljubavi i svih vrlina. Štovanje Srca Isusova počinje od Kalvarije, kad je proboden Spasiteljev bok, a nastavlja se sve do naših dana. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi.
Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. godine, ali tek 1765. godine papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.
Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od Njegova slavljenja, papa Pio IX . je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi, osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765., a općevažeći postali su 1856. Isus je obećao, kako svjedoči sv. Margareta, štovateljima Njegova Srca sve potrebne milosti, mir u obiteljima... Ne smijemo zaboraviti: pravo štovati Srce Isusovo znači uzeti svaki dan svoj križ i slijediti Isusa, vršiti volju Očevu.
Blagdan Presvetog Srca Isusovog slavi se u petak nakon blagdana Tijelova i stoga je lipanj mjesec Presvetog Srca Isusova.
