[ Ссылка ] ~ hrvatski klub


Franjo Tudjman: "Imamo svoju Hrvatsku, nasa je i bit ce onaka kakvi sami zelimo i necemo nikom dopustati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!"

Franjo Tuđman (Veliko Trgovišće, 14. svibnja 1922. - Zagreb, 10. prosinca 1999.), povjesničar i prvi predsjednik samostalne Republike Hrvatske.

Mladost, 2. svjetski rat i vojna karijera
Potječe iz seoske obitelji srednjega imovnoga staleža. Pučku je školu pohađao u rodnom mjestu (1929.-1933.), dok je srednju polazio u Zagrebu (1934.-1941.), uglavnom se uzdržavajući sam. Moguće uhićenje u doba starojugoslavenskoga režima 1940. o kojemu pišu službene Tuđmanove biografije još nije dovoljno razjašnjeno. Tuđmanova obitelj podupirala je hrvatski nacionalni pokret pod vodstvom HSS-a i Mačeka, dok se Franjo Tuđman tijekom 2. svjetskog rata pridružio komunističkim partizanima. Sudeći po dostupnim podatcima, Tuđman je bio pripadnikom 10. zagrebačkog korpusa i radio je kao obavještajni časnik. Još prije svršetka rata, u siječnju 1945. upućen je u Beograd u Vrhovni štab NOVJ. Tada se dogodila i obiteljska tragedija koja nije u potpunosti razjašnjena; Tuđmanov otac Stjepan umro je nasilnom smrću pod sumnjivim okolnostima koje su kasnije različito tumačene (samoubojstvom, nesretnim slučajem...), ali prevladala je verzija po kojoj mu je oca kao kritičara nove, totalitarne vlasti likvidirala politička policija OZNA. Unatoč tomu, Tuđmanov uspon u vojnoj hijerarhiji nije bio spriječen: radio je u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane, u Generalštabu JNA, a završio je i Višu Vojnu akadmiju (1955.-1957.). Tada je objavio i svoje prvo značajno djelo, «Rat protiv rata», (Zagreb 1957.), opsežnu studiju o partizanskom ratovanju kroz povijest s naglaskom na jugoslavenskom partizanskom ratu, no protkano opširnim raščlambama o ratu u Nizozemskim provincijama u 17. st., španjolskom ustanku protiv Napoleona, kao i mnogim drugim primjerima gerilskoga ratovanja. Ta je studija značajno učvrstila ugled Tuđmana kao vojnopovijesnoga znalca, a u sljedećim desetljećima naraštaji jugoslavenskih generala preuzimali su izvatke iz njegove knjige kao okosnicu za generalske ispite. Iako je 1960. promaknut u čin general-majora, Tuđman je već sljedeće godine svojom voljom napustio vojnu službu. Motivi za takav postupak su dosta jasni: sama vojna struktura je omogućavala materijalno siguran, no duhovno skučen život, a Tuđmanovi se interesi, koji su pokrivali vojno, povijesno, političko i kulturno područje nisu mogli zadovoljiti u takvom miljeu. Također, dogmatizam i ideološko zatupljivanje karakteristični za svaku vojsku (a kamoli ne za totalno indoktriniranu JNA) nisu predstavljali ozračje u kojemu se moglo koliko-toliko odstupiti od političkoga pravovjerja.
(Izvor: hr.wikipedia.org)

dakovo, nasice, slavonski brog, nova gradiska, garesnica, lipik, kutina, petrinja, sisak, dugo selo, jastrebarsko, ozaj, ogulin, koprivnica, karlovac, duga resa, buje, umag, novigrad, porec, rovinj, pula, pazin, labin, opatija, crikvenica, novi vinodolski, slunj, senj, otocac, gospic, lovinac, zadar, knin, drnis, vodice, vrlika, sinj, solin, sibenik, trogir, split, zagvazd, imotski, makarska, metkovic, ploce, korcula, dubrovnik, cavtat, bugojno, livno, prisoje, tomislav grad, tomislavgrad, rasko polje, mesihovina, jablanica, dreznica, kocerin, listica, mostar, ljubuski, blagaj, medjugorje, medugorje, medugorju, medjugoruju, stolac, prozor, capljina, uskoplje, kupres, orasje, novi travnik, kiseljak, jajce, odzak, odak, derventa, gradiska, una, rama, ramsko jezero, busko jezero, peljesac, gracac, ervenik, humac,

свернуть