Pesma Osmana Đikića

Đela Fato, đela zlato,
đel' draganu svom,
đela legni i prilegni,
na srdašcu mom.

Male lale pozaspale,
i al-katmeri,
miris đula i zumbula,
cio Mostar spi.

Stavi glavu mirisavu,
na njedarca tu,
da te njiham, da ti pjevam,
snenom jagnjetu.

Da milujem i mirišem,
tvoju bujnu vlas,
da te ljubim, da te grlim,
dok ne svane dan.

đela (tur. gel od gelmek doći) - dođi, hodi, priđi!
al-katmer - karanfil
đul (pers.) - ruža

свернуть