Danas slavimo svetkovinu Presvetog Srca Isusova čija je pobožnost uvedena u liturgiju crkve nakon Isusovog ukazanja svetoj Margareti Alacoque u tijelovskoj osmini 1675. godine u Paray-le-Monialu. Po Margaretinom svjedočanstvu, Isus joj je u viđenju iznova očitovao svoju veliku ljubav prema čovječanstvu te joj se požalio kako od čovjeka za uzvrat prima samo nezahvalnost koja se ponajviše očituje u nepoštivanju sakramenta euharistije. Stoga je Isus zatražio preko svetice da se uvede poseban blagdan u Crkvi u čast njegova Presvetog Srca, i to na prvi petak nakon tijelovske osmine.
Na svršetku svoje poruke Isus je obećao nagradu svima onima koji će svetkovati blagdan njegova Srca: „Obećavam ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji će mu iskazati tu čast i koji će nastojati da je i drugi iskazuju.“
Papa Klement XIII. je, na molbu poljskih biskupa, 6. veljače 1765. godine dopustio liturgijski blagdan s časoslovom i Misom u čast Presvetog Srca Isusova. Pobožnost prema Presvetom Srcu procvala je među klerom i kršćanskim narodom i proširila se gotovo svim kontinentima. Nakon što se blagdan Srca Isusova brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta, a uvidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. 1856. godine posebnim je dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj crkvi. Presveto Srce Isusovo postalo je simbolom uzvišene Kristove ljubavi.
Krist Spasitelj ima otvoreno Srce za sve ljude, kako bi ih spasio, nahranio, napojio i učinio zauvijek sretnima.
U BiH je jedna katedrala posvećena Srcu Isusovu, katedralna crkva Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu, izgrađena 1889. godine. U njoj se nalazi grob prvoga vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, a 1997. pohodio ju je i sveti papa Ivan Pavao II.
