U posljednjih mjesec dana sedam osoba u BiH izvršilo je samoubistvo, a dvoje je pokušalo da izvrši. Psiholozi i sociolozi kažu, svaki pojedinačni slučaj je priča za sebe, ali bh. društvo je u cjelini duboko frustrirano zbog čega ovi poražavajući podaci ne čude.
Posljednja istraživanja pokazuju da se 66 posto pokušaja i izvršenih samoubistava može dovesti u vezu sa kreditnom zaduženošću.
Skokom sa 15. sprata 17- godišnja učenica medicinske škole okončala je život. Hicem iz pištolja dvadesetdvogodišnjak počinio samoubistvo u Bugojnu. U istom gradu, dan kasnije, žensku osobu spasili policajci, pokušala da se ubije skokom sa mosta. Ovo su samo neke od vijesti koje su potresle javnost u BiH.
"Nekada to može biti dug koji čovjek ne može da isplati, pa odluči da izvrši samoubistvo, nekada može da bude nedoživljena ljubav, naročito kod mlađe populacije. Treći su nezadovoljni položajem sebe kao takvog", kaže psiholog Ismet Dizdarević.
Muškarac u Zvorniku, prvobitno je preživio "slijetanje" u Drinu, da bi se nakon toga ubio kod kuće. Jedan 46-godišnjak skočio je u komšijski bunar. Posljednja vijesti stigla je iz Zenice. Dugogodišnji direktor Vodovoda Ekrem Kahrima ubio se. Ranije je podnio ostavku na ovu funkciju.
"Imaju psihološki zakoni, čovjek ima dostojanstvo svoje, ima osjećanje svoje vrijednosti koje je na bilo koji način povrijeđeno. To može biti snažan motiv da krene u tom pravcu, iako on ima i kuće i vile. Ipak se odluči na taj potez", rekao je Dizdarević.
Profesorica socijalne patologije Biljana Milošević Šošo istražuje razloge zbog kojih se ljudi odlučuju na ovaj najradikalniji potez. Miloševićeva je u jednom od naučnih radova ispitivala vezu između ekonomskih prilika i stepena samoubistva.
"I dolazimo do frapantnih podataka gdje kaže da je nemogućnost otplate kreditne rate jedan od najvećih mogućih motiva za samoubistvo ili njegovog pokušaja. To je otprilike oko 66 ispitanika. Smatram da je to jako važan pokazatelj", pojašnjava sociolog Biljana Milošević Šošo.
Ipak i Miloševićeva i Dizdarević potcrtavaju da se problem ove patološke pojave mora sagledavati iz više uglova. Navode primjere visoko razvijenih zemalja, poput Švedske, koja takođe ima slične probleme.
"Sigurno samoubistvo nije trenutačna stvar, ono se dugo nosi u glavi. Svaki samoubica, proživljava to više ili manje. U datom momentu ukoliko bi se mogao naći kontakt sa psihologom ili psihijatrom, on ne bi taj čin izvršio", kaže Dizdarević.
"Negdje to tumačim savremenom neprilagođenošću čovjeka, modernog čovjeka. Za mene, više žargonski rečeno, globalizacijskih procesa, odnosno savremenih trendova življenja. Imamo prosto raskorak u nametima i očekivanjima prema pojedincu, i mogućnostima da se ti nameti izvše", kaže Miloševićeva.
Posjete psihologu ili psihijatru još uvijek su tabu tema u našoj zemlji, poručuju stručnjaci. Jedan od načina prevencije je upravo razgovor.
