1. Od Pavla voljom Božijom pozvanoga apostola Isusa Hrista, i od Sostena brata, Dela. 18, 17.
2. Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji prizivlju ime Gospoda našega Isusa Hrista na svakome mjestu i njihovome i našemu: Joil 2, 32. Jovan 17, 19. Rim. 1, 7. Rim. 3, 22. 1.Kor. 6, 9. 1.Kor. 8, 6. 2.Tim. 1, 9. Jevr. 2, 11.
3. Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
4. Zahvaljujem svagda Bogu svojemu za vas što vam je dana blagodat Božija u Hristu Isusu, 2.Kor. 7, 4.
5. Te se u svemu obogatiste kroza nj, u svakoj riječi i svakom razumu, 2.Kor. 8, 7.
6. Kao što se svjedočanstvo Hristovo utvrdi među vama; Dela. 18, 5. 1.Kor. 2, 1.
7. Tako da nemate nedostatka ni u jednome daru, vi koji čekate otkrivenja Gospoda našega Isusa Hrista, 2.Kor. 12, 13.
8. Koji će vas i utvrditi do samoga kraja da budete pravi na dan Gospoda našega Isusa Hrista. 1.Sol. 5, 23. 2.Sol. 3, 3.
9. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajednicu sina svojega Isusa Hrista Gospoda našega. 4.Moj. 23, 19. 5.Moj. 7, 9. Isa. 49, 7. Mat. 24, 35. Jovan 15, 4. Jevr. 10, 23.
10. Molim vas pak, braćo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista da svi jedno govorite, i da ne budu među vama raspre, nego da budete utvrđeni u jednom razumu i u jednoj misli. Rim. 16, 17.
11. Jer sam čuo za vas, braćo moja, od Hlojinijeh domašnjijeh da su svađe među vama,
12. A to kažem da jedan od vas govori: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; a treći: ja sam Kifin; a četvrti: ja sam Hristov. Jovan 1, 42. Dela. 18, 24. 1.Kor. 3, 4. 1.Kor. 3, 21. 1.Kor. 4, 6.
13. Eda li se Hristos razdjeli? Eda li se Pavle razape za vas? ili se u ime Pavlovo krstiste? 2.Kor. 11, 4.
14. Hvala Bogu što ja nijednoga od vas ne krstih osim Krispa i Gaja; Dela. 18, 8. Rim. 16, 23.
15. Da ne reče ko da u svoje ime krstih.
16. A krstih i Stefanin dom: dalje ne znam jesam li koga drugog krstio. 1.Kor. 16, 15. 1.Kor. 16, 17.
17. Jer Hristos ne posla mene da krstim, nego da propovijedam jevanđelje, ne premudrijem riječima, da ne izgubi silu krst Hristov. Dela. 26, 17. 1.Kor. 2, 1.
18. Jer je riječ krstova ludost onima koji ginu; a nama je koji se spasavamo sila Božija. Dela. 17, 18. Dela. 25, 19. Rim. 1, 16. 1.Kor. 2, 14. 2.Kor. 2, 15.
19. Jer je pisano: pogubiću premudrost premudrijeh, i razum razumnijeh odbaciću. Isa. 29, 14. Avd. 1, 8.
20. Gdje je premudri? Gdje je književnik? Gdje je prepirač ovoga vijeka? Ne pretvori li Bog mudrost ovoga svijeta u ludost? 2.Sam. 15, 31. Jov 12, 17. Isa. 19, 12. Isa. 33, 18. Isa. 44, 25. Jovan 7, 48. Rim. 1, 22.
21. Jer budući da u premudrosti Božijoj ne pozna svijet premudrošću Boga, bila je Božija volja da ludošću poučenja spase one koji vjeruju. Luka 10, 21.
22. Jer i Jevreji znake ištu, i Grci premudrosti traže. Luka 11, 16.
23. A mi propovijedamo Hrista razapeta, Jevrejima dakle sablazan a Grcima bezumlje; Isa. 8, 14. Mat. 11, 6. Luka 7, 35. 1.Kor. 2, 14.
24. Onima pak koji su pozvani, i Jevrejima i Grcima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost. Luka 7, 35. Rim. 1, 4. Kol. 2, 3.
25. Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jača od ljudi. Dela. 5, 39. 2.Kor. 4, 7.
26. Jer pogledajte znanje svoje, braćo, da nema ni mnogo premudrijeh po tijelu, ni mnogo silnijeh ni mnogo plemenitijeh; Jovan 7, 48.
27. Nego što je ludo pred svijetom ono izabra Bog da posrami premudre; i što je slabo pred svijetom ono izabra Bog da posrami jako; 4.Moj. 22, 30. Psal. 8, 2. Jer. 50, 45. Amos 7, 14. Mat. 11, 25.
28. I što je neplemenito pred svijetom i uništeno izabra Bog, i što nije, da uništi ono što jest, Rim. 4, 17. 1.Kor. 2, 6.
29. Da se ne pohvali nijedno tijelo pred Bogom. Sud. 7, 2. Jov 33, 17. Rim. 3, 27. Ef. 2, 9.
30. Iz kojega ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta premudrost od Boga i pravda i osvećenje i izbavljenje. Isa. 11, 2.
31. Da (kao što se piše) ko se hvali, Gospodom da se hvali. Jer. 9, 23. Rim

свернуть