Ima li alternative parazitskoj birokraciji?
Ako ste se ikada pozabavili s državnim izdacima, odnosno s trošenjem novaca npr. na birokraciju i njezino neprestano širenje morali ste se sresti i s Adolfom Wagnerom.
On je već 1875. utvrdio kako državni izdaci imaju tendenciju rasti brže od nacionalne proizvodnje, te je prema tome tu postavku mogao najaviti i kao zakon -- Wagnerov zakon.
Trend rasta državnih izdataka, koji je proučavao Wagner, nastavio je rasti, kako to i pokazuju neki podaci MMF-a.
Kritiku birokracije ne dijele samo anarhisti i anarhosindikalisti, već i ogroman postotak populacije, stoga nije potrebno zastupati neku ideologiju kako bi se uvidjela paralizirajuća aktivnost birokracije naspram aktivnosti i samoinicijativi pojedinaca ili većih društvenih grupa.
Anarhisti smatraju da je živa činjenica kako birokracija nastaje iz države te da se razvija zajedno s njom, neprestano proširujući svoje djelovanje kako država postaje centraliziranija i autoritarnija.
Osjećamo se potpuno slobodnima ukazati na iracionalnost birokratske strukture te na njezin anti-ekonomski aspekt.
Smatramo kako svakoga ispunjava bijes dok satima, danima i mjesecima prolazi kroz birokratske procedure kako bi se djelovalo, gledajući kako država sprječava spontanu suradnju seljaka, radnika i ostalih velikih društvenih skupina.
U skeču koji slijedi moći ćete vidjeti svu perverziju parazitskog odnosa birokracije naspram članova društva i na kraju krajeva društva u cjelini, ali i humorističan rasplet nastalog problema.
Birokracija se iz godine u godinu multiplicira istovremeno se pokazujući neefikasnom.
Nekada birokracija postaje toliko moćna da sačinjava vladajuću klasu, kako smo to mogli vidjeti u zemljama real-socijalizma (nekadašnji SSSR i njezini sateliti), koncentrirajući „sredstva za odlučivanje" u svoje ruke i tlačeći milijune.
Alternativa postoji -- administracija direktno odgovorna populaciji koju predstavlja, svodeći se na puku statističku djelatnost i gubeći svaku moć odlučivanja. Npr. opoziva administracija kolektiva koja vodi računa o broju članova, sredstvima kojima se raspolaže, te o potrebnim materijalima za neku aktivnost.
Administracija sačinjena od radnika (manualnih i/ili umnih), koji svoju opozivu administrativnu dužnost obavljaju nakon radnog vremena ili za vrijeme radnog vremena, čime se izbjegava stvaranje nove klase koja podčinjava i otežava većini populacije aktivnost i sam život.
Navedena alternativa zahtjeva korjenitu promjenu društva, odnosno nespojiva je sa sustavom u kojem postoje vladajući i oni nad kojima se vlada. Iz ovoga se jasno vidi kako je birokracija samo jedan od simptoma („komunističke", „socijalističke" ili kapitalističke) države, i od nje je neodjeljiva.
