#nu2 #nedjeljomu2 #hrt
Gošća: bivša ovisnica Željka Jakopčević
- Kažu da je dosta često put u drogu vrlo velika radoznalost kod djece te dobi. Što je presudilo kod Vas?
U 3. razredu gimnazije sam primijetila da, što god da radim, fali mi nešto, imam nekakav nemir, stalno bih nekoga zvala, bilo mi je sve dosadno. Vidjela sam jednog čovjeka koji je super sam sa sobom, odlično izgleda, nikog ne juri, zna sam negdje sjediti i odlično mu je… i mislim si „Što on ima, a ja nemam?“. Tada sam ja povezala da je to dobro stanje tog čovjeka koji mi je bio wow, povezano s konzumacijom opijuma. Ja sam rekla „Ja to želim“.
- Jeste li znali tada kao dijete da to može voditi vrlo brzo u ovisnost?
Ne, nikako. Ja sam u to ušla i rekla „Wow, ja sam ovo tražila cijeli život: da imam mir, sigurnost, toplinu, ljubav i da se tako dobro osjećam“. Međutim, kako je to đavolja prevara, sve mi se počelo rušiti. Moj karakter, vjernost i odnosi su počeli biti zapostavljeni. Svađe s bakom, fakultet na drugo mjesto, sve se srušilo.
