"Manjača, mjesto s kojeg su u svijet otišle prve slike užasa"
Ovaj koncentracioni logor vodile su vojne snage Republike Srpske kako bi držale zatvorenike, najprije hrvatske civile i vojnike iz rata u Hrvatskoj, a potom i bošnjačke civile i vojnike tokom rata u BiH, koje su na krajnje brutalan način ubijali, premlaćivali i ponižavali.
Masovna grobnica
Procjenjuje se da je kroz logor prošlo oko 5.000 zarobljenika, uglavnom iz Prijedora, Sanskog Mosta, Doboja i Kozarca. Broj ubijenih je nepoznat, ali Međunarodni sud pravde navodi da je u blizini logora pronađena masovna grobnica sa 540 leševa, koji su vjerovatno iz Manjače.
Crveni križ je 14. novembra 1992. godine uspio je premjestiti 755 zatvorenika u izbjeglički centar u Karlovcu, a narednog mjeseca i preostalih 2.436 logoraša, čime je logor ispražnjen i zatvoren 18. decembra 1992. No, opet je na neko vrijeme otvoren u oktobru 1995.
Beli orlovi
Logor je formiran na nekadašnjoj stočarskoj farmi, a uvjeti u kojima su zarobljenici boravili bili su ispod svakog minimuma ljudskog dostojanstva. Jedan zarobljenik zauzimao je prostor od oko dva metra puta 70 centimetara, spavali su na betonu, a između ograda koje su okruživale logor bile su postavljene nagazne mine. Stražari su nosili uniforme JNA, dok su neki nosili četničke kape ili oznake paravojne jedinice "Beli orlovi".
Svjedočenja
Tukli ih pet sati
Jedan bivši zatvorenik izjavio je da je zajedno sa 120 muškaraca odvezen iz sela Kamičak u Ključ, gdje su ih tukli u nekoj sportskoj dvorani. Potom su morali pješačiti 25 kilometara do Manjače uz nadzor vojnika. Pri ulasku u logor, srpski vojnici tukli su ih jednog za drugim kada su prolazili. Prema njegovim navodima, 27. juna 1992. više od 100 novih zatvorenika je skinuto te su ih vojnici potom tukli pet sati.
Rezali im grkljane
Jedan bivši logoraš naveo je da je prilikom premještanja zajedno s ostalih stotinjak logoraša iz Omarske u Manjaču, morao prenoćiti u autobusu. Čuvari su trojicu zarobljenika pozvali vani te im naredili da kleknu. Nakon toga prerezali su im grkljane.
Noć u autobusu značila je smrt
Drugi svjedok također je opisao sličnu situaciju - stotinjak zarobljenika prenoćilo je u autobusu. Tokom noći, 15 muškaraca pozvano je van, gdje su ih vojnici ubili bajonetima. Tog jutra, crnogorski zapovjednik logora zaustavio je daljnja ubistva.
Bez vode i hrane
Pojedini bivši zatvorenici navode da nisu dobili vodu ni 26 sati nakon premještanja u Manjaču, a hranu ni nakon 40 sati.
Izgladnjivanje i mukotrpan rad
Mnogi zatvorenici morali su obavljati prisilni rad šest do osam sati dnevno, šest dana u sedmici. Neki su radili u šumi u blizini logora, pod nadzorom vojnika i pasa. Uprkos mukotrpnom radu, dobili bi samo po pola kilograma hljeba dnevno.
Sudski postupci
Milomir Stakić 40 godina zatvora
Radoslav Brđanin 32 godine zatvora
Mirko Graorac 15 godina zatvora
Nikola Kovačević 12 godina zatvora
Željko Bulatović 11 godina zatvora
Siniša Teodorović 8 godina zatvora
Zoran Gajić 6 godina zatvora
Ещё видео!