Pesma iz predstave "Plava ptica" Irfana Mensura - Jugoslovensko dramsko pozoriste
Duboko dublje jos dublje
tonem u plavo jos plavlje
letim visoko jos bih gore
slutim nevinost tek rodjene zore.
Svilen i plav ko krv princa
plavi vojnik na putu do sunca
sa nadom jase na plavoj ptici
slusam tisinu oko mene su krici.
Moj bog ima plave oci
moj bog je protiv kraljeva noci
da letim ko drugi trazim pravo
sklopicu ruke i misliti plavo.
Povuci i mene u tu svilu
budi nezan nemoj na silu
sapni mi tajnu svevisnju i plavu
mozda zajedno taknemo slavu.
