LA PELÍCULA QUE HIZO LLORAR A YUGOSLAVIA 1950... U bivšoj SFR Jugoslaviji meksički filmovi obarali su svojevremeno sve rekorde gledanosti, a muzički sastavi inspirisani meksičkom i latinoameričkom muzikom nicali su od Vardara, pa do Triglava i prodavali na stotine hiljada ploča. Privrženost SSSR-u prestala je 1948. godine kada je Tito rekao "ne" Staljinu, odbivši da na njegov poziv dođe u Moskvu. Staljin je Tita optužio da je zapadni špijun, isključio Jugoslaviju iz Istočnoevropskog bloka i izolovao je. Preko noći svi ruski filmovi i muzika u Jugoslaviji bili su zabranjeni, a javio se i drugi veliki problem - čije filmove će narod sada da gleda? Legenda kaže da je spasonosno rešenje našao bliski Titov saradnik Moša Pijade, koji se pred Drugi svetski rat školovao u Francuskoj, gde je tada došao u dodir sa meksičkom kinematografijom. Moši je sinulo da se umesto ruskih, koji su bili neprihvatljivi, i američkih, koji su "bili opasni", jugoslovenskoj publici prikazuju meksički filmovi! Meksička kinematografija tih godina bila je živopisna i bogata, prožeta revolucionarnom tematikom, dakle bliska jugoslovenskim narodima nedavno izašlim iz 2. svetskog rata. Filmovi su prikazivali siromašne, ali poštene Meksikance u borbi sa zlikovcima. Godine 1950. u Meksiku je snimljen "Jedan dan života"(Un dia da vida), film koji je nakon samo nedelju dana prikazivanja svugde u svetu skinut sa repertoara i ubrzo pao u zaborav... Osim u Jugoslaviji gde je doživeo neverovatnu popularnost! Samo u Zagrebu ovaj film bio je na repertoaru punih 248 dana za redom pred rasprodanom dvoranom! Film govori o dva prijatelja, od kojih je jedan osuđen na smrt streljanjem zato što nije želeo da puca na narod. On moli svoga prijatelja oficira da mu omogući još jedan dan života kako bi svojoj majci, Huaniti pesmom čestitao rođendan. Ta scena rasplakala je čitavu Jugoslaviju! Dirljivu scenu prati numera "Las mananitas", koja je kasnije u dve varijante prepevana na naš jezik. Prva je "Mama Huanita", a druga "Jedan dan života", koju svi naši pevači i danas imaju na svom popisu najizvođenijih pesama, a najpoznatija je u izvedbi Miše Kovača. Ta pesma i film neverovatno su uticali na popularizaciju meksičke muzike i kulture u Jugoslaviji i stvaranje takozvanog Yu-Mex muzičkog žanra. Najpopularniji Yu-Mex izvođači bili su Cune Gojković, Ivo Robić, Milić Ljubomir i Paloma, trio TiViDi i mnogi drugi, mada su glavne zvezde bili Crnogorci Slavko Perović i Nikola Karović. Njegov najveći "rival" bio je Slavko Perović, koji je 60-ih godina izbacio je velike hitove, poput "Čaša gorkih suza", "Pesma majci", "Divna Guadalajara", "Kad čuješ trubu", "Moj Meksiko" i naravno "Mama Huanita". Tiraži pojedinih Perovićevih ploča išli su i do 300.000 primeraka, mogo više nego što je uopšte početkom 60-ih bilo gramofona u SFRJ, što znači da ih je većina slušalaca kupovala za "neke bolje dane"!...
Yugonostalgia. Jugonostalgija. Jugomeksikanci. YuMex . Mexico. MiAmor. Antifasizam. Meksicka revolucija. Meksiko. Jugoslovenski prevod. Yugoslavia. Jugoslavija. Cel Film. Ceo Film. Cijeli Film. Ceo film sa prevodom. Titlovani Film... Titlovani Filmovi...

свернуть