Neko Dautovic
27. marec ob 21:28 ·
Prijatelju moj
Nedostajanje ne postoji.
Svjesnost da nekoga nema rađa ga iznova u našim mislima,
daje ritam našem srcu, vlaži naše oči.
Nogama punim pijeska, kroz pustinju vremena,
živio si ono što jesi, znajući da nisi sam.
Zvijezda, bez oblaka, pratila te je u stopu, voljom Vjecnoga.
Zato si sada tu da ispuniš sve praznine jedne ljubavi i jednog prijateljstva, koje opet očima daje suze, radosne...Nemoguce je izbjeci sve zamke na putu.
One i jesu tu, tek da odvoje pobjednike, koji ranjeni ustaju, i gubitnike, koji na pola puta posustaju....
Ništa smo, do putnici. Neumorni u traganju za sobom....I dok cekam smrt, ne bojim se napustanja ovoga svijeta,vec racuna u kojem ce se tog dana vidjeti dali sam Allahu upucivao paznju i ljubav koju sam trebao.Smrt je ulaz u vjecnost,Ali bojim se da cu umrijeti,a da nisam popravio ovosvjetski zivot,koji ce utjecati na moj vjecni zivot.Ne znam dali vam ovi strahovi nocu razbijaju san? Meni kvare i dnevni smiraj i nocni san....
