Blago je rođen 31. ožujka 1944. u Donjim Mamićima, u Ledincu u Hercegovini, od majke Mile, rođene Čolak, i oca Joze Zadre. 1954. godine obitelj Zadro seli se u Vukovar, otac se zapošljava u Kombinatu Borovo i 1958. kupuje kuću u Borovu Naselju. Blago je u Vukovaru završio zanatsku školu i 1966. otišao u vojsku u Ohrid, gdje je bio u tzv. kažnjeničkom puku zbog bijega u Austriju. Po povratku iz vojske zaposlio se u Kombinatu Borovo. Nakon što je upoznao Katu Soldo, Blago ju je brzo oženio 1967. Zajedno su dobili tri sina – Roberta, Tomislava i Josipa. U svoju novoizgrađenu kuću u Bosanskoj ulici uselili su 1970.
Osnivanjem podružnice HDZ-a Borovo Naselje, Blago je izabran za predsjednika. Od tog trenutka započele su prijetnje lokalnih Srba prema obitelji Zadro, često putem telefonskih poziva, pri čemu je Blago jednome Srbinu koji mu je prijetio na slušalicu rekao: „Ja sam Blago Zadro, Bosanska ulica 11, ključ je na prozoru, kada god hoćeš, dođi. Otključaj kuću i uđi. Ali prvo razmisli kako ćeš izaći!“. Nakon osvajanja izbora u svibnju 1990. Blago je svoju mjesnu zajednicu „Bratstvo i jedinstvo“ preimenovao u Mjesnu zajednicu Alojzije Stepinac.
Krajem listopada 1990. u Borovo pristižu prvi kalašnjikovi i Blago Zadro sa skupinom ljudi od povjerenja formira rezervni sastav policije. Tada započinju i prve straže u Borovu. Prvi nenaoružani odredi civilne zaštite osnovani su 10. ožujka 1991. u Bogdanovcima nadomak Vukovara, a za Uskrs su podignute i prve barikade u Vukovaru i oko njega. Nakon masakra hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu 2. svibnja 1991. u Vukovaru je zavladalo ratno stanje i od tog trenutka više ništa nije bilo isto. Blago je bio logičan izbor za zapovjednika obrane Borova Naselja i u srpnju 1991. sa svojim suborcima očistio je naselje od srpskih terorista. Organizirani su punktovi obrane: Dom tehnike, Kod Slona, Kiwi, Plavi 9, Trpinjska cesta, Slavonska, Hercegovačka i ostale ulice Borova Naselja. Blago je bio odgovoran za Trpinjsku cestu koja je za neprijatelja trebala biti glavni put u Vukovar. Datum 24. i 25. kolovoz označili su početak bitke za Vukovar, prvi dan je Luka Andrijanić na zapovijed Blage Zadre pogodio dva zrakoplova JNA, a sljedeći su dan branitelji odbili prvi organizirani tenkovsko pješački napad JNA i pobunjenih Srba na Borovo Naselje. Najsnažniji napad dogodio se u periodu od 14. do 18. rujna kada je na Trpinjskoj cesti nastalo poznato „Groblje tenkova“. Organiziran je Turbo vod koji je izršavao akcije po cijelom Vukovaru, a zapovjednik je bio Blagin najstariji sin Robert. Od 1. listopada 1991. Vukovar je u potpunom okruženju, no moral i otpor hrvatskih snaga ne opada. Međutim, Blagina pogibija poljuljala je njegove suborce i otada su svi osjećali nekakav nemir i nesigurnost koju im je on kao zapovjednik i suborac ulijevao.
Tog kobnog dana, 16. listopada 1991., Srbi su udarili na bokove obrane nastojeći „ući u trbuh“ Borova Naselja te crte obrane grada presjeći na dva dijela. Tada su agresorske snage došle s leđa obrambenim položajima kojima je zapovijedao Blago Zadro. Posebno je kritično bilo na Bobotskom kanalu uz Vinogradsku ulicu gdje su JNA i četnici oklopom i pješaštvom prešli preko pontonskog mosta i zauzeli hrvatske položaje. Blago je odmah krenuo sa šestoricom suboraca u kontranapad. Tom prilikom, svom mlađem sinu Tomislavu koji je tada imao 18 godina, nije dopustio da krene u akciju s njime. Tomislav mu je ponudio svoju pancirku, no Blago je odbio s riječima: „Ako je ne nose moji dečki, neću je ni ja nositi“. Bile su to posljednje riječi koje je čuo od oca. U pomoć je pozvan i Turbo vod sa sinom Robertom koji nije stigao na vrijeme. Blago Zadro pogođen je iz mitraljeza koji je nadgledao Kupsku ulicu i poginuo na mjestu. Nakon njegove pogibije, uslijedilo je izvlačenje njegovog tijelu u kojemu je sudjelovao njegov sin Robert s Turbo vodom. Tijelo je odvezeno u zapovjedništvo na Trpinjskoj cesti, položeno, očišćeno i obučeno u policijsku odjeću. Stariji sin Robert tješio je mlađeg Tomislava riječima: „Sada nije vrijeme za plakanje, plakat ćemo kada sve ovo završi.“ Potom je Blagino tijelo odvezeno u bolnicu gdje je po ustanovljenju smrti pokopano pod šifrom na starom groblju blizu bolnice. Zapovjednikom obrane postao je Marko Babić, jedan od kreatora „Groblja tenkova“ na Trpinjskoj cesti.
Nakon okupacije Vukovara 18. studenog 1991., četnici su njegovo tijelo iskopali i premjestili u masovnu grobnicu. Ekshumiran je u lipnju 1998. sa 937 žrtava i pokopan na godišnjicu pogibije, 16. listopada 1998. na vukovarskom Novom groblju. Sa njime je pokopan i sin Robert koji je poginuo u borbama za Kupres 10. travnja 1992. Od 2007. pored Blage počiva i njegov zamjenik, pukovnik Marko Babić. Blagi Zadri posthumno je dodijeljen čin general-bojnika, a danas njegovo ime nosi Zapovjedno-stožerna škola Hrvatske vojske te Osnovna škola u Borovu Naselju.

свернуть