Otvoriti se riječi nevidljivoga Boga. Pustiti njegovu riječ, a s njom i njega u svoju nutrinu, hraniti njome svoj duh, opažati u njezinu svijetlu svijet i sebe i razriješiti jezik. Biti nesputan. Slobodan. Otvoren. I u istom trenutku iskusiti prihvaćenost. Preduvjet je kao i u Markovu tekstu o gluhom mucavcu: u tom da se odvojim od mase, da začepimo svoje uši za buku svijeta i da iz najveće blizine, osobno, odgovorim ovom vrlo osobnom pozivu s neba: Efata! Otvori se!
