Najviše i najizolovanije selo u Bosni i Hercegovini, Lukomir, ovih dana su napustili i posljednji stanovnici. Na južnim obroncima Bjelašnice, na oko 50 kilometara od glavnog grada BiH i oko 1.500 metara nadmorske visine Lukomir je ostao sam. Napuštene kuće i tišina.
Pust je, bez ijednog automobila, put do Lukomira. Sniježni nanos, velika magla ... Nakon višesatne vožnje nazire se Lukomir. Nema smijeha veselih stanovnika Lukomira, djece koja se igraju, ali ni ezana s minareta lokalne džamije. Sva vrata su zaključana i stavljeni su katanci koji će u proljeće biti ponovo skinuti.
“Ovdje sam sa suprugom već četiri godine. Ovdje je ljepota živjeti. Kada mećava puše onda nam ne čiste put, ali čim prestane čiste. Ovdje nema smoga, čisto je i nema gužve. Meni je lijepo", kaže Salih Milišić.
U Lukomiru živi oko 20 stanovnika, uglavnom starijih osoba. Zbog velikih sniježnih padavina, nedostatka ambulante, ljekara ali i komunalnih preduzeća da čiste sniježne nanose, već četvrtu godinu prisiljeni su napustiti svoje domove i spustiti se u grad.
“Volio bih da sam ostao gore ove zime. U penziji sam, a i ljudi koji sele rade to silom prilika. Sele samo zato što moraju. Niko ne čisti puteve, nema ambulante, a gore žive stari i iznemogli ljudi. Zbog toga su prisiljeni da sele”, kaže Mujo Masleša iz Lukomira
Kako kaže, kada su mećave aktivne onda niko ne može nikud, osuđeni su samo na kuću. Lukomir će početkom proljeća ponovo biti pun života, a do tada će spavati svoj zimski san. Mujo kaže da njihov povratak u selo zavisi od vremenskih prilika.
U selu njeguju tradiciju i običaje što tokom cijele godine, izuzev zime, privlači veliki broj domaćih, ali i stranih turista. Lukomir se smatra posljednjim izvornim bosanskim selom.
