Nakon što je hrvatski glumac Sven Lasta preminuo u kolovozu 1996, Ivo Štivičić odao mu je počast ovom kratkom izjavom.

Lasta, Sven, hrvatski glumac (Pakrac, 8. IV. 1925 – Zagreb, 16. VIII. 1996). Bio je član hrvatskih partizanskih kazališnih družina. Nakon rata na zagrebačkome je Filozofskome fakultetu apsolvirao arheologiju i povijest umjetnosti, a 1948. završio Zemaljsku glumačku školu. God. 1948–53. bio je član zagrebačkoga HNK-a, a potom do 1965. Dramskoga kazališta »Gavella«. Idućih godina radio je kao slobodni umjetnik, najviše u zagrebačkome Teatru &TD, a nastupao je i u predstavama Dubrovačkoga ljetnoga festivala. Djelovao je i kao kazališni pedagog na Akademiji dramske umjetnosti. Kao dragovoljac sudjelovao je u Domovinskome ratu. Pomno je promišljao svoje uloge djelujući s pozornice usredotočeno i racionalno. Istaknuo se kao Polugan i Gregor (M. Krleža, Vučjak i U logoru), Kreont (J. Anouilh, Antigona), Alceste (Molière, Mizantrop), Kirilov (F. M. Dostojevski, Demoni), Pozzo i Krapp (S. Beckett, U očekivanju Godota i Posljednja vrpca). Glumio na filmu i televiziji: Poslije predstave (omnibus Ključ A. Vrdoljaka), Mirisi, zlato i tamjan (1971) A. Babaje, Noć poslije smrti (1983) B. Ivande, Školjka šumi (1991) M. Međimorca. Kolumne što ih je objavljivao u Hrvatskome slovu objavljene su u knjizi Iz glumačkoga kuta (2000).

свернуть